Претражи овај блог

Ispovest: Asepsa

                                                          Asepsa1

 

  Neverovatno je kako se posle svakog neuspeha čovek u duši oseća nekako sveže i čisto. Kao nakon šetnje pustim ulicama grada u nedeljno kišno jutro ili ispovesti u crkvi (pretpostavljam, jer ličnih iskustava te vrste nemam); povraćanja posle pijanstva, još bolje. Neverovatno (opet kažem) koliko neuspeh temeljno isklistira dušu, čini je nevinom i bestelesnom, bestidnom i neprijemčivom za sve što je ljudsko i strano, "dobro", "istinito", "pravedno", kao i slicne intrinsicne ideale, pa čak i onda kada su oni već počinjeni. A kako samo uspeh otupljuje i ogrubljuje, čini dušu teškom, suvom, mrzovoljnom i pohlepnom.

    Ali, kao u svakoj kritici treba poci od samokritike. Eto na primer "ja". Ili uzmimo moj primer.  Tj. moram da dodam još i to, da kako imam neverovatnu sreću da uvek i u svemu dozivljavam neuspehe, i da gubim tamo gde i imbecilna deca dobjaju, to se uvek osećam čisto i nikakvo moralno blato ne može da me isprlja, nikakva etička kanalizacija da proguta.

                       A tek kada ispadnem zao!                                                                                                                                      Kako se posle toga lepo spava.

                        To je isto kao kad neka zemlja ima rat.                                     

                        Kuća bez WC-a vazda je i posvuda usrana.

  Tako npr. kada se čovek oseća loše, muka muje, ima neki egzistencijalni ili stomačni problem, može da ode tamo (na front) i isprazni se, nekoga ubije, nekoga nabije na kolac, raspori, naravno siluje nečiju ženu ili sestru, nešto opljačka, i tako da kažem istrese se od svog tog psiho-socijalnog gnoja izazvanim mikroorganizmima zagadjenja zvanim "život u liberalno-demokratskom građanskom društvu", i posle se lepo vrati svojim ukućanima, komšijama i kolegama, miran i rasterećen. Ne mora da maltretira sopstvenu ženu ili taštu, mlati decu, gnjavi pse i prijatelje, i uopšte okolinu, da se sam muči, "dobija po nosu", "cepa u venu", klanja i priklanja, ili se preda nekom drugom autoterapijskom zaboravu i tako na kraju skonča bedno. S druge strane, blizina smrti i umiranja ima – slično neuspehu samo mnogo jače – efikasno dejstvo mehaničke duševne sterilizacije i psiho-mentalne asepse: što više mrtvih (to znaju oni što postavljaju bombe velikog dejstva) to je sterilizacija sentimentalističkog kupleraja građanskog društva bolje uspela. I ta pojava nije ni najmanje usamljena, ludače, kažem sebi, dapače!

             Zato se za takve zemlje i kaže da imaju "zdrav narod".

                                                                            Beograd 1993./ Moskva 2023.

 


1  U medicini pojam kojim se oznacava stanje bez zivih mikroorganizama na medicinskom materjalu, opremi i instrumentima. Postize se fizickim sredstvima za razliku od antisepse koja ima istu svehu ali se postize hemijskim sredstvima.

Beogradski blues: razgovor sa ChatGPT-jem 3.5

                      Beogradski blues Dok savska kafa u šoljici drhti, i Dor ć ol za kaldrmom cvili Ulični svirač svira blues,  Za zaljublj...