Istina-mašina
Dobro jutro - Laku noć!
Odjednom, posle evo već dobrih dve hiljade i trista godina života u oVom
OxiMORONU od grada ja više ništa ne "provaljujem".
I to doslovno!
Balkanezija je ugrožena na svim
frontovima: Mišićne miofibrile pokidaj u radu, moždane neurone u etanolu udavi,
grkljan u čvor zaveži, zgrči se i pocrni, i tako crn i zgrčen
zabetoniraj se u odlivak za budućnost, u vekovnu urnu za mlađe, muža, ženu,
komšiju, i sve nas ostale, NAS, DECU KOMBINATA, u VEĆ hiljadu puta izlivene
temelje VEĆ viđene korporativne stvarnosti.
NAŠ SVET OPSTAJE U AMBALAŽI OD LAŽI!
Epidemija zvana podzemni
PSEUDO-život zarazom ideoloških paralogizama natapa ulice i arheološke iskopine
ovog pompejskog pra-grada i njegove jedva preživele PALEO-, FITO-, i
POLU-stanovnike. Preostali junaci dana ovog lokaliteta "tripuju" na
dnevne ciljeve. Nesvrhoviti ulični Srebrni letači, Betmeni, Spajdermeni,
Ajronmeni i ostali superheroji eksterminirani su sa najvišeg mesta. "Rupe
skockane" za instant samoprodaju – a one se zovu ODLIKAŠICE, BOMBE, MESO,
RIBE, BOMBONE, BOMBARDERKE, i sl. – nadiru iz slamova i favela sa ubrzano
širećih rubova grada, pa zatim novopečene mamice iz unutrašnjosti u dirljivoj
trci za sponzorima, a tu su i već pregaženi muzejski eksponati licejskog izgleda
(ili što bi rekao jedan poznavaoc antičkih starina: „S leđa liceum, s lica muzeum“) te
ostali građevinski matrijal koji lopatasto grabi poslednji "voz", i
sve zajedno u hipomaničnom spidu grčevito opsedaju preostale, sve
uže i uže, jedva preživele zone nekadašnjeg METROPOLSA! Za njih čitav život je kupoprodajni
rat: prodati kožu što skuplje i sve oko sebe ubediti da je još jedino RAT - PRAVI
ŽIVOT!
Naduvani "mega-svetski
carevi", "kraljevi" i "frikovi" svake noći izlaze iz
utrobe Zemlje-LJUDOŽDERKE i svako se jutro ponovo vraćaju u nju, svako sa
svojim "tripom" o instant "trpanju", provodu, prevari i
lakoj zaradi. Prevarom odjekuju odronjene fasade, raskopane ulice, i napuštene
fabrike i gradilista; „PREVARA“ je reč koja je preživela, nagojila se i
metastazirala do dimenzija svemirske vaseljene, preVara je otac i majka, sestra
i brat, preVara je sam život i njegova ulepšana slika. Kupi jeftino, prodaj
skupo, lateks, lažno "žuto", veštačke sise, plastične zenice, lice i nokte,
"perje" iz Kine, šlicevi bez kita i piletina na uzici, realnost
izgubljena na vetrometini iluzija, u vodopadima svakakvih Gadarija, uzurPacija
i naSilja, muškarci koji izgledaju kao životinje, životinje kao žene, žene kao
ljudi, ljudi izmučeni i poniženi, saterani u ulične kanale, pećine i rupe gde
svaki dan sa ukusom crknute pacovštine među zubima odlaze da NE POSTOJE. Gde su
svi njihovi u njima uništeni najrazličitijim derivatima OTROVA, gde ih dočekuju
svojom malaksalom srdžbom, svojim dirljivim očima, svojom MRKOM, OD BEDE
ISPUCALOM DECOM...
Mi smo ljudi bez pljuga, žene bez tampona; mi smo deca bez patika i
narod bez snova. Brijemo se tupim ziletima, drkamo levom rukom, pišamo pored
rupe i mrzimo sve oko sebe. Demokratiju, posebno. Patike smo dali
"Dizelašima", sise su nam odnele „narodnjakuše“, ideale su nam
sahranili vođe i portparoli a snove su nam ukrali ulicama lutajući čopori dece
bez roditelja. Demokratija i dostojanstvo nam i ne trebaju jer verujemo da je
„batina iz raja izašla“.
Bivši ljudi, fantomi, dijabole i
bolidi, lelujaju bivšim ulicama fantomskog grada, oni se međusobmo ne vide i ne
čuju, prolaze jedni kroz druge kao kroz dim prljavog, brzotrošećeg, razblaženog
bugarskog benzina. Jedinično bubnjanje u opnama, olovo u vazduhu, i nivo žlezdanog acetata u krvi
odavno su već prekoračili letalne doze, niko ništa ne zna, niko ništa ne želi
da zna, nikoga ništa ne interesuje, JEBE IM SE!: Ni to to da su noćas opet u
WC-u na "štajgi" penzioneri za mizernu kintu ispirali
"pištolje" u korupciju ogrezloj "muriji", difovcima ili
jedni drugima; ni šta je sve komšijima žena opet morala da "izguta" da bi
jutros deci mogla da kupi banane; ni koliko je prljavih, seljačkih metaka, s
nogu, na pijačnoj tezgi teška samo jedna glavica kupusa; ni to da su po slatkoj cucu-lucu iz zgrade preko puta protuve sinoć prskale u liftu; ni to da čitava porodica malog šminkera sa ćoška
mesec dana mora da pase pasulj da bi on šetao ORIGINAL; ni kome je
gazda lokalnog kafea morao duboko da zaroni u debelo crevo da bi na „matine“ -
išao sasvim sam; ni koliko "žutog" otvara vrata raja, ni koliko
"belog" ista vrata zauvek zatvara, ništa od svega toga, ni gde rade,
ni gde spavaju, ni šta jedu, osećaju, za kim plaču i zbog čega, kako to rade, zašto, šta,
kuda, stvarnost je tako NEPROZIRNA I PROKLETO POVRŠNA.
NA SREĆU. Jer ISTINA I NE POSTOJI!
ISTINA JE MAŠINA IZMIŠLJENA DA LJUDE PRETVARA U SKOTOVE![1]
Beograd, Srbija; 1992.
[1] Videti metodsku jedinicu
pod nazivom Uloga laži u opstanku ljudske
vrste u glavi Ogledi, u
kojoj je ova tema obrađena sa više antropološke, a manje poetske tačke
gledišta.
Нема коментара:
Постави коментар